Danas mirno i slikovito područje u Istri na kojem se nalazi stancija Špin krasi stoljetna stočarska tradicija, duboko ukorijenjena u identitet ovog kraja.

Ime Špin dolazi od bijelog gloga (tal. biancospino, spino = trnje), trnovitog šipražja koje je raslo oko istoimene močvare, jedne od najvažnijih na području Tarštine. Kraj koji se prostire sjeverno od stancije zove se Finede, a sjeveroistočno je Golaš. Cijelo je to područje uglavnom golet s pokojom kaljužom slabo iskoristivom za ratarstvo, ali izvrsnom za ispašu.

O kvaliteti naših pašnjaka zna se još od 13. stoljeća, kad se prvi put spominje antički put koji dolazi iz smjera Vižinade, prolazi kroz stanciju Špin i spušta se do zaljeva Tarska vala.

Tim su putem stari Ćići, koji su naselili područje Ćićarije oko 15. stoljeća, vodili svoja stada ovaca na zimsku ispašu i ovdje su se zadržavali do proljeća. Iskusni stočari kojima je uzgoj ovaca u genima prepoznali su da je trava s visoravni iznad rijeke Mirne posebno sočna i mirisna.

Obližnja Tarska vala oduvijek je bila na glasu po bogatom biljnom i životinjskom svijetu, a tarski sir proizvodio se od davnina. Na tradiciji tarskog sira počivaju i Istarski sirevi Špin koji se naslanjaju upravo na autohtonu proizvodnju ovčjih sireva u Istri.

→ Od pašnjaka do sirane